buldožder

četvrtak, 21.12.2006.

svjetlo u susjednom neboderu

Neki dan sam učila do kasno u noć. Mislim da je bilo oko pola 4, kada sam se ustala od stola i pogledala kroz prozor. Ulična rasvjeta je osvjetljavala parking i nogostup ispred zgrade. Neboder nesuprot zgrade bio je mračan. Samo je na jednomprozoru gorjelo svjetlo. Pitam se što je ta osoba radila...

21.12.2006. u 01:10 • 2 Komentara • Print • #

nedjelja, 10.12.2006.

BAKICA

Danas sam radila u jednom butiku. Idem doma prek Trga. Nekako sam se zaželjela kuhanog vina. Miris hladnoće me svake godine nekako raznježi i navru mi uspomene i postanem nekako sjetna, kao da me grad zove i govori mi: " prošeći mojim ulicama i pogledaj lica ljudi" Takvo raspoloženje me ulovi uglavnom zimi. Uzela sam jedno kuhano vino i stala za coca-cola stol da ga popijem. Svugdje oko mene bilo je ljudi. Jedna bakica je sjedila na klupici i nije ništa pila. Na toj istoj klupici je sjedilo još ljudi, ali činilo se da ju ne poznaju. Bakica je sjedila okružena ljudima, a opet sama. Imala je nekave crvene štrample i dvije vrećice koje su stajale pokraj nje. Gledala je u jednom pravcu, ali sasvim nepomično i bez naznake da nešto promatra. Imala je crveno bijeli rubac, pohabani kaput i držal je praznu bocu od coca-cole.

10.12.2006. u 19:51 • 2 Komentara • Print • #

utorak, 05.12.2006.

mladić iz tramvaja

Vozila sam se danas u tramvaju. Nije bilo puno ljudi. Prekonekoliko zauzetih mjesta i par slobodnih. Vratašca od mehanizma za zatvravarnje i otvaranje vrata bila su otvorena i cijelo vrijeme su lupkala, kako se tramvaj ljuljao u vožnji.

Na jednoj stanici je ušao jedan mladić od kojih 17-ak godina. Duga masna kosa, vojničke hlače i neka poluraspadnuta košulja.

Stao je na kraj tramvaja i gleao kroz prozor.

Vratašca od mehanizma su i dalje lupkala.

Dvije bakice su ga gledale i počele komentirati:" Pogledaj ga, kakav je sav prljav."
Druga će na to:" Da, pravi klošar."
Prva odgovori:"Znaš kakvi su ti mladi danas, nose i oružje."

Vratašca su i dalje lupkala.

Mladić je staja na kraju tramvaja i gledao kroz prozor. Imao je smireno i pomalo tužno lice.

Zatim je pogledao u vratašca koja su lupkala, došao do njih i zatvorio ih.

05.12.2006. u 17:54 • 3 Komentara • Print • #

nedjelja, 03.12.2006.

djevojčica

Danas sam radila u jednom butiku. Sjedila sam za stolom i promatrala kroz izlog ljude kako prolaze pokraj dućana. Pokraj tog dućana nitko se ne zaustavlja ni ne zagleda u izlog. Vjerojatno nije ljudima primamljiv...Ispred staklenih vratiju dućana zaustavila se jedna mala curica, od kojih 2, 2.5 godine i stala gledati u mene. A ja sam gledala u nju. Najednom se osmijehnula, a ja sam se osmijehnula njoj. Onda sam joj mahnula. Ona je mahnula meni, a onda stavila ruku na usta, poljubila ju i poslala mi rukom pusu. Poslala sam je i ja njoj. Nakon toga su došli njeni roditelji i pozvali je da krene s njima.. Hodala je i skoro zamakla iz vidokruga, kad se najednom vratila priljubila uz staklo i još jednom mi poslala pusu, a onda požurila natrag k roditeljima i mahnula mi.

Ostatak dana nitko nije zagledao u izlog.

03.12.2006. u 18:29 • 1 Komentara • Print • #

petak, 01.12.2006.

Ljubavna priča

"Voljeti ne znači vječno ponavljati da ti je žao"

Kad sam išla u osnovnu školu, našla sam ovu knjigu na kućnim policama. Otvorila sam ju. Ne sjećam se više iz koje je godine bilo to izdanje, no bila je od mog tate. Nisamga tad dosta dugo vidjela, pa mi je svaki kontakt s nekim njegovim stvarima bio neprocjenjiv.

Knjiga je imala crvene korice, koje su bile umrljane crnom tintom. Ne znam odakle mu ta knjiga, je li je dobio ili ju je kupio.

Nisam je nikada pričitala cijelu. Pogledala sam film i pročitala sam nastavak te knjige, ali baš ovu nisamnikada pročitala. No svako toliko bih ju uzela da ju držim u rukama. Samo bih ju tako držala i listala stranice, pa se zaustavila na nekoj od njih i pročitala par rečenica.

Bila je to jedna od par sitnica koje su ostale za mojim tatom.

01.12.2006. u 21:34 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 26.11.2006.

U vrijeme dok bijah dijete

Mislim da je to bilo negdje 1987, gledala sam film sa svojim tatom. Zvao se "čovijek zvan buldožder" Ne bih znala reći kakav je taj film, nikada ga poslije nisam gledala. Ako me sjećanje iole služi, rekla bih da je se radilo o igraču ragbija, no ne bih sad mogla okritizirati taj film niti reći kakav je niti kakvi su glumci ni ništa.. No taj mi je flim dugo bio drag, jer sam ga gledala s tatom. Imala sam tada 7 godina i obožavala sam s njim gledati filmove. Rijetko sam ga viđala, a taj put smo bili na ljetovanju u Splitu i proveli smo skupa dva tjedna, nas dvoje sami. Taj film "čovjek zvan buldožder", je ostao kao brazda duboko urezan u moju memoriju.. krajnje je vrijeme da izađe na svijetlo dana :-)

26.11.2006. u 18:58 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	prosinac, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31